Na sjednici Vlade Republike Hrvatske, održanoj u četvrtak 27. lipnja, usvojeni su Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poslovima i djelatnostima prostornoga uređenja i gradnje, te Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju i upućeni su Hrvatskom saboru na prvo čitanje.
Četiri inženjerske Komore i 15.000 inženjera uputilesu apel Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske da odustane od ukidanja statusa i stečenih prava ovlaštenim voditeljima građenja i ovlaštenim voditeljima radova. Nažalost, Vlada Republike Hrvatske je zanemarila argumente struke i svih dionika na koje se navedeni Zakoni odnose.
Navedeni Prijedlozi zakona sadrže sadržajno, pravno tehnički i ustavno pravno sporne odredbe. Naime, ova dva Prijedloga zakona ukidaju obvezno komorsko članstvo za 5.500 ovlaštenih voditelja građenja/voditelja radova tj. za inženjere koji vode građenje na gradilištu i vode izvođenje građevinskih i drugih radova. Ove zakonske izmjene u graditeljski sektor uvode kaos, nered i nesigurnost.
Voditelji građenja/radova su regulirane inženjerske profesije, ključni čimbenik kvalitete gradnje, sigurnosti uporabe građevina i sigurnosti i zdravlja građana. Katastrofe na građevinskim objektima sa smrtnim posljedicama u Italiji (nadvožnjak kod Genove) i Velikoj Britaniji (Grenfell Tower u Londonu), zorno ukazuju zašto je na gradilištima nužno imati provjereno iskusne, profesionalne, stručne ovlaštene voditelje građenja i voditelje radova. Poučeni ovim havarijama, želimo ukazati na važnost kompetencija i iskustva koje voditelji građenja/radova trebaju posjedovati, a što reguliraju sadašnji zakoni. Članovi komora podliježu stegovnoj odgovornosti, stručnom nadzoru, obveznom stručnom usavršavanju, imaju policu osiguranja od profesionalne odgovornosti i dužni su poštovati pravila i kodekse strukovne etike.
Izmjenama ovih dvaju zakona protive se svi relevantni čimbenici u graditeljstvu (dopisi organizacija u privitku):
a. voditelji građenja i radova, kojih je više od 2.000 potpisalo peticiju za ostankom u komorskom članstvu, a u anketi ih je 80% reklo da će ukidanje komorskog članstva pogoršati njihov položaj na tržištu rada,
b. poslodavci tj. poduzeća koji su izvođači građevinskih radova,
c. Sindikat graditeljstva Hrvatske,
d. Hrvatska udruga poslodavaca
e. Hrvatska komora arhitekata, Hrvatska komora inženjera građevinarstva, Hrvatska komora inženjera elektrotehnike i Hrvatska komora inženjera strojarstva.
Tijekom izrade navedenih propisa kao i u javnoj raspravi o prijedlozima zakona, četiri inženjerske komore (HKA, HKIG, HKIE i HKIS) su višestruko dokazivale i argumentirale predstavnicima Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja tj. predlagatelju zakona, štetnost ovakvih zakonskih izmjena (u prilogu). Ministarstvo nije uvažilo niti jednu primjedbu inženjerskih komora, te smo stoga zatražili mišljenje o ustavno-pravnom aspektu ovih prijedloga od prof. Jasne Omejec (u prilogu).
Iz njega jasno proizlazi da ove zakonske izmjene nemaju legitiman pravni cilj, da je zakonski tekst loš, a obrazloženja zakonskih članaka nedostatna i nekvalitetna. Predložene izmjene ne samo da gaze prava pojedinaca u graditeljstvu, već duboko zadiru u temeljne pravne principe na kojima počiva kontinentalni komorski sustav, kakav ima Hrvatska. Ove izmjene u javnopravni komorski model unose privatnopravni element dobrovoljnosti članstva, što inače karakterizira udruge. Takva rješenja su ustavnopravno neprihvatljiva jer predstavljaju neodrživ miks međusobno nepomirljivih principa javnopravnog i privatnopravnog karaktera.
Ključna zadaća naše četiri inženjerske komore je zaštita javnog interesa u gradnji. Ove zakonske izmjene su ishitrene odluke ministra Štromara, državnog tajnika Uhlira i pomoćnice ministra Nahod koje pogoduju uskim interesnim skupina, a donose se bez ikakvog objektivnog i racionalnog opravdanja i nanose štetu javnom interesu u području gradnje.
Tijekom izrade Prijedloga zakona i javne rasprave o njima jasno se pokazalo da oni ne donose nikakvo značajno niti financijsko niti administrativno rasterećenje gospodarstva, što je bio navodni inicijalni cilj predlagatelja. Pored toga, administrativno rasterećenje ne može biti samo sebi svrhom, niti može biti razlogom zakonodavnog zahvata, bez da se istovremeno promisli o svim pravnim i gospodarskim posljedicama takvih zakonskih izmjena. Još jednom moramo upozoriti: radi se o dvjema reguliranim profesijama koje pripadaju sigurnosnom sektoru, a čije obavljanje utječe na javno zdravlje i koje su po mišljenju svih dionika, dobro regulirane važećim zakonima.
Predlažemo da se odustane od ovih štetnih izmjena zakona. Umjesto toga predlažemo drugačiji način za postizanje stvarnih, milijunskih ušteda za državni proračun, proračune jedinica lokalne i područne samouprave kao i proračune svih ostalih obveznika javne nabave.
Predlažemo brisanje dvije zakonske odredbe Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja koje se odnose na voditelje projekata. Brisanjem tih članaka postiglo bi se višemilijunsko financijsko rasterećenje (ujedno i administrativno rasterećenje), a bez štetnih posljedica na sigurnost gradnje i javni interes:
a)ukidanje zakonske obveza javnih naručitelja da imenuju voditelja projekta, koja je definirana člankom 38. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (NN br. 78/2015, 118/2018). Voditelj projekta u procesu gradnje obavlja konzultantsku uslugu, nije sudionik u gradnji i ne pripada reguliranim profesijama te za njega ne postoji nikakva zakonski propisana odgovornost. Javni naručitelji za uslugu voditelja projekata plaćaju do cca 2% ukupne investicije pojedinog projekta. Privatni investitori ne podliježu ovakvoj zakonskoj obvezi angažiranja voditelja projekata.
Kako bi pojasnili o kakvim se uštedama radi, primjerice navodimo samo nekoliko natječaja iz vodno-komunalnog sektora, a ovakvih je natječaja na stotine i iz ostalih sektora:
1. projekt gradnje komunalne infrastrukture i odvodnje voda na otoku Krk (511 milijuna kn) – voditelj projekta 8 milijuna kuna
2. projekt aglomeracije Varaždin (684 milijuna kuna) – voditelj projekta 6,9 milijuna kuna
3. aglomeracija Rijeka (1,7 milijardi kuna) - voditelj projekta 23 milijuna kuna
4. aglomeracija Umag (530 milijuna kuna) - voditelj projekta 7,8 milijuna kuna.
b)ukidanje zakonske odredbe (članka 37. stavak 2. istoga Zakona) obveze voditelja projekta da ima međunarodni certifikat i ukidanje obveze recertificiranja svake četiri godine. Ovi certifikati su izrazito skupi ispiti, koji se polažu kod privatne udruge čiji su istaknuti članovi do nedavno upravo bili državni tajnik Uhlir i pomoćnica ministra Nahod. Cijena certifikata je u visini deset godišnjih komorskih članarina.
Ističemo da je upravo je u mandatu državnog tajnika Uhlira i pomoćnice ministra Nahod dodatno povećan broj projekata za koje zakon obvezuje javne naručitelje da angažiraju voditelja projekta.
Zaključno, Vas, uvažene zastupnike Hrvatskog sabora molimo da svojim glasom u prvom čitanju onemogućite unošenje nereda i kaosa u graditeljstvo tj. odbacite izmjene zakona koje predviđaju ukidanje obveznog komorskog članstva voditeljima građenja/radova.
Umjesto toga, predlažemo da podržite ostvarenje velikih ušteda za javne proračune na način da predložite ukidanje zakonske obveze javnih naručitelja da obavezno angažiraju voditelja projekta i ukidanje obvezne certifikacije za ovo zanimanje.
Pozivamo Vas da se predložene Izmjene i dopune Zakona o komorama i Zakona o poslovima i djelatnostima ne usvoje na prvom čitanju, te da se vrate predlagatelju na potrebne sadržajne korekcije.
S poštovanjem,
Predsjednica Hrvatske komore arhitekata
Željka Jurković, dipl. ing. arh.
Predsjednica Hrvatske komore inženjera građevinarstva
Nina Dražin Lovrec, dipl. ing. građ.
Predsjednik Hrvatske komore inženjera strojarstva
Željko Dorić, dipl. ing. stroj.
Predsjednik Hrvatske komore inženjera elektrotehnike
Živko Radović, dipl. ing. el.Download dokumenata:
